...
U gustoj magli posejanoj dugom
ugledah dva bica..
Jedno drvo a dva stranca..
Trazih ih tako dugo, nenadajuci se da cu ih sresti
pod svojom krosnjom...
Drhtava ruka urbanog haosa zamagli mi oci,
bica mi se obratise gorkim samarom zaborava..
velom besramnosti uvelog lisca...
Cak ni pupoljci u mraku ne uspese da prikriju trnje..
Dve su krosnje ispred mene
a ja se opet zamislila nad trulim plodom..
Tugu nasih poema ne uspeh sprati,
obrazi ti vreli a ruke hladne,
polje ti siroko a opet malo i zatrovano..
Setila sam se "decaka koji maglu pije da se skrije od sebe jer nema sa kim.Ne zna kako da gleda u ponor i vatru i kako da slusa taj ogromni zvuk."
5 Komentari |
0 Trekbekovi