Just some stuff...

28..

Wake me up when it's over... — Autor antistresna @ 19:13

El dumo...

Wake me up when it's over... — Autor antistresna @ 19:27

Danas mi smo sami tu
hajmo mi u vis
da suncu skinem oreol
da nebo shvati moju bol

ti čekaj sad ću odmah
ti čekaj sad ću odmah ja
pa gde si bila ti

kazuj gde put je taj
pesma i smrt sad tu su znam
gde trepti moje mašte val
i beo ljiljan krasi bal

ti čekaj sad ću odmah
ti čekaj sad ću odmah ja
pa gde si bila ti

plačem sam ne skrivam bol
oči su mi krv
zbog tebe jer te nema znaj
zbog pege tvoje režim ja
a kažeš mi ti

ti čekaj sad ću odmah
ti čekaj sad ću odmah ja
pa gde si bila ti

 

....Imala sam taj pogled preko ramena..znas koliko je tezak pogled..I volim kad te cujem, ali ne volim tu bujicu nesigurnosti..Zamenili smo uloge..bice sve ok, ne brini...Plesacemo zorom na nekoj obali ja to znam, ubraces mi ruzu iz najgoreg trnja...

Snagu svoju poklanjam tebi..srce na zivo vadim..krvavo je ali neka je, imalo je razloga da zivi, ima razloga da pati i tuguje...

Oh, treba mi okret..jedan..mali...tvoja pruzena ruka, dodir..preko stakla... da igram oko tebe, sa tobom...

Sve znas..uvek i jesi..ne trebam ti nista reci..setam, vise nego ikada...gledam kako reka donosi i odnosi, kako ce i ovo proci...ali nervira me to sto nemam kontrolu, ne mogu da usporim, ubrzam, da preskocim, da odspavam...Cini mi se kao da nema sta toliko da me okupira, a Boze, ima toliko toga, samo sto sma ja kljuc od brave bacila negde..gurnula ga ispod nekog tepiha..

Nema veze, dobro je..lose je..Zivot je....


21...

Wake me up when it's over... — Autor antistresna @ 11:06

Somewhere in the middle..

Wake me up when it's over... — Autor antistresna @ 17:45

Prolece je..tako sam ga dugo cekala..smucila mi se ona zima, hladnoca, pasje vreme, oblaci..Zelela sam sunce da ogreje, da me miluje po kosi, mami mi osmeh..tera me da budem blesava..zelela sam tvoju ruku da me vodi, da se ljubimo u parku na nekoj klupici, jedemo sladoled..da na sebe navucem belu boju jer kazes da podsecam na andjela...Imam sve, ali mi fali jedan mali detalj..Bas ta ruka koja ce me voditi, prosetati, milovati moje lice, mrsiti kosu..fali mi tvoj uzdah, glas...dug pogled...

Gledam u telefon..sva ona slova koja gledam mi nisu dovoljno..Vidis kako sam sebicna..neko bi se i tome radovao, i radujem se i sama, samo zelim vise...Tako sam dugo cekala na neke stvari u zivotu i evo me opet na cekanju..ne cekam poziv, poruku, nekog da me primi na sastanak, razgovor za posao..cekam neznost..iskrenu..toplinu tvoje duse, priliku za srecu, 24h u tvom zagrljaju..

Zbunjena sam..imam osecaj kao da si mi samo ti ostao a ja sam te tek tako pustila..Imam osecaj da cu izgubiti a to sebi ne mogu da dozvolim vise..Tu sam gde si me i ostavio..na istom onom ruzicastom polju, sa nekim smeskom..bled je ali je smesak..samo mi je hladno, uzasno, duva neki vetar..I ne, nece mi ni jedan komad odece to doneti...nece me ni jedno sunce toliko snazno ogrejati...

kao...

..kad cujem tvoje korake, pogledam patike, pratim liniju tela..vidim vedre oci i nasmejano lice..razbarusenu gustu kosu koja nemirno igra po vetru..bas bih, bas...da ti prodjem prstima kroz istu, da te ceskam i da mi tako zaspis u narucju...na nekom polju, livadi, travi, negde gde je sreca stvorena za nas, svet mali ali bogat ljubavi..negde gde znam da imam tebe, da si mi tu na dohvat ruke...da osetim tvoj miris..meku kozu...treba mi zagrljaj iskren, da legnem i znam da mi je tu mesto...

Sigurna sam kada me zagrlis..oh, tako sigurna ..srecna..

Zagrli me, samo me zagrli i idi...

Nedostajes....


14

Wake me up when it's over... — Autor antistresna @ 18:31

 

Volim te...


7..

Wake me up when it's over... — Autor antistresna @ 16:11

Konacno sam kuci..provodim popodne u svojoj fotelji i ponovo slusam sve one stvari koje su mi uzasno isle na zivce..Iskreno, bojala sam se ovog slobodnog popodneva jer kad sam kuci potpuno se opustim i onda od malih stvari napravim velike, od tuge napravim nauku..Samo nikako da je savladam..Rano mi je jos..Smeta mi posao i nedostatak zivota ali s druge strane mi odgovara jer onda nemam kada da ti se potpuno posvetim, da sve svoje mislim usredsredim na tebe..Iskreno, ne smem..I ovako se lose osecam, postala sam mehanizam..I veruj mi, ne razumes me i nikada neces..I ne zelim..ne zelim da ovo iko razume..

Sinoc sam zelela da pocnem da gutam sve ovo sto mi stoji, da napravim korak dalje..Nisam bila spremna..i to sam shvatila tek kada sam se nasla u masi nasmejanih ljudi, vedrih, svetlucavih..prosto na mestu gde nema tuge, bola, promasenih ljubavi, izgubljenih kljuceva ..patetike...Bilo je klasicno partijanje i provodjenje zivota, trosenje godina..a ja sam samo zelela da stane..da se sto pre zavrsi, da odem kuci i legnem u postelju ne razmisljajuci ni o cemu..Ni o tebi..tezak si mi, strasno..Sve mi je tesko..Trazila sam te na svakom licu, u svakom pogledu, gestu, ocajnicki sam lutala za tvojom senkom..izvlacila lepotu koju nosis iz stranih ljudi, trazila iglu u plastu sena..I samo sam sedela tako dugo..Imala sam neki tupavi osmeh na licu jer kazu da se treba smejati i kad je najteze, ali nisam dozovoljavala tudje poglede u produzenom izdanju..bezala sam..pa uglavnom od sebe..

Zabranila sam pomen o tebi..ne zelim da me pitaju, ne zelim da cujem..Nista ne zelim..Trebalo mi je i vremena da zapocnem ovo..Tek je nedelja dana..Boze, kako je grozna, odvratna, bleda...7 dana 7 godina..I nemoj mi govoriti vise nikada kako da se osecam..Treba mi da budem onakva kakvom se stvarno osecam..krenucu onda kada razum nadvlada srce..kad prestanem da budem najobicnija picka koja cmizdri jer si ti otisao..A do tada me pusti..ne tesi me, ne govori kako ce sve biti ok jer meni nista nije dobro, meni se srce slomilo..I necu te cekati nikada vise..koliko god da ja sebicno zvucim..Ovo sam sada uradila i nikada vise..

Mozes slobodno otici dalje, tragati za onim za cim vecina danas zudi..ali moje te oci vise nece traziti..Izvini, ja to prosto ne mogu..Nisam ja toliko jaka...sve i da jesam, ja sam starac..to moras da shvatis..Citam "Kaludjera koji je prodao svoj ferari"..kupicu ti je, zelim da znas za kakvim stanjem ja zudim, tragam..Za bogatstvom bogova, mirom i tisinom..blagostanjem..za cvetnim poljima, suncem, mekoj kosi, povetarcu..vetrenjacama i vodi..Ne, ne zivim ja u bajci, ja samo nemam vise sportskog duha u sebi..Razumem ja tebe, opravdavam odlazak..ali to je tvoj svet...znam da ga gradis zbog nas..sve ja znam..

Volim te...vise nego onog dana kad sam shvatila da tvoje oci odisu toplinom..

Nedostajes mi..vise nego ikada..

Cuvaj se..


...

Wake me up when it's over... — Autor antistresna @ 21:09

Otisao...

Slomila sam se...


«Prethodni   1 2

Powered by blog.rs