Somewhere in the middle..
Prolece je..tako sam ga dugo cekala..smucila mi se ona zima, hladnoca, pasje vreme, oblaci..Zelela sam sunce da ogreje, da me miluje po kosi, mami mi osmeh..tera me da budem blesava..zelela sam tvoju ruku da me vodi, da se ljubimo u parku na nekoj klupici, jedemo sladoled..da na sebe navucem belu boju jer kazes da podsecam na andjela...Imam sve, ali mi fali jedan mali detalj..Bas ta ruka koja ce me voditi, prosetati, milovati moje lice, mrsiti kosu..fali mi tvoj uzdah, glas...dug pogled...
Gledam u telefon..sva ona slova koja gledam mi nisu dovoljno..Vidis kako sam sebicna..neko bi se i tome radovao, i radujem se i sama, samo zelim vise...Tako sam dugo cekala na neke stvari u zivotu i evo me opet na cekanju..ne cekam poziv, poruku, nekog da me primi na sastanak, razgovor za posao..cekam neznost..iskrenu..toplinu tvoje duse, priliku za srecu, 24h u tvom zagrljaju..
Zbunjena sam..imam osecaj kao da si mi samo ti ostao a ja sam te tek tako pustila..Imam osecaj da cu izgubiti a to sebi ne mogu da dozvolim vise..Tu sam gde si me i ostavio..na istom onom ruzicastom polju, sa nekim smeskom..bled je ali je smesak..samo mi je hladno, uzasno, duva neki vetar..I ne, nece mi ni jedan komad odece to doneti...nece me ni jedno sunce toliko snazno ogrejati...
kao...
..kad cujem tvoje korake, pogledam patike, pratim liniju tela..vidim vedre oci i nasmejano lice..razbarusenu gustu kosu koja nemirno igra po vetru..bas bih, bas...da ti prodjem prstima kroz istu, da te ceskam i da mi tako zaspis u narucju...na nekom polju, livadi, travi, negde gde je sreca stvorena za nas, svet mali ali bogat ljubavi..negde gde znam da imam tebe, da si mi tu na dohvat ruke...da osetim tvoj miris..meku kozu...treba mi zagrljaj iskren, da legnem i znam da mi je tu mesto...
Sigurna sam kada me zagrlis..oh, tako sigurna ..srecna..
Zagrli me, samo me zagrli i idi...
Nedostajes....