Mesec u vodi..
U daljini cujem neke tihe glasove..laganu muziku, koja ne prija mojim usima, buka, saobracaj...ne zelim da otvaram oci, znam, probudio sam se opet tamo...svaki put jedna ista stvar, svaki put kazem isto..Isti cenario na vidiku..skuvacu kafu, zapaliti pljugu..potraziti omiljenu radio stanicu jer uvek u 9h ide vulgarni momak cudnog mozga, obicno bira pesmu koja je i meni omiljena..Kao pogadja, a? ..Ma jebes ga, rano je za jutarnju filozofiju a i umoran sam..sve mi bore na celu o tome govore..ne o godinama..Mlad sam, ali mi je dusa stara..ne duh, dusa...Otvoricu oci...prozor..tamo sam proveo veci deo svog zivota..sedeo tako, gledao kroz isti, gubio se u sopstvenom lavirintu misli, gustom dimu cigareta..ispijao mnogo flasa, popusio mnogo dzoksa..radio sam jednostavno sta mi se htelo..bas tamo, u tom uglu gde niko nije mogao da me porazi, uzme mi komad iz mozga koji sam zarko zeleo da zadrzim za sebe..svi to mi negde zelimo..Da, da, negde, ali kutak je vecini ljudi problem..kad smo napolju-bojimo se odletece, kad je zatvorena prostorija sa puno ljudi-bojimo se ugusice se..ovako sam ja pronasao kutak, gde su mi tragovi i dalje cisti..njeni tragovi..Vidis, uvek se budim sa mislju o tebi..ali ne postoji vise tuga..to je seta, ugusena zelja, tudja ljubav..da tudja, jer te je voleo covek koji je u srcu nosio sunce, na usnama izvor, u ocima mesec..Mislim da je konacno nestao..a to cu ti reci onda kada ti se budem dovoljno priblizio..Ali ti to nikada neces znati..priblizicu se tek toliko da mogu sam sebi da kazem neke stvari..tj da se suocim sa njima, ako ovo vec nije to..Ne, ne, ipak nije, ovo ti se ja obracam jer ne umem drugacije, ne usudjujem se, ugrizem se za jezik da bilo sta kazem..Proklet sam, nije mi prvi put..Neka sam, ne mogu da zalim za necim sto nikada nisam posmatrao sa tom dozom velicanstvenosti..
Otvaram oci..Boze kako su umorne..osecam se kao stari slikar koji nikako da zavrsi dugo ocekivano delo..(obicno ga i ne zavrsi)..ali moja prica nece imati tuzan kraj..Ja nisam rodjen da bih bio tuzan covek, ja sam se samo umorio..Cim sam nosio sunce u srcu i sve ono ostalo na sebi znaci da sam se sa tim i rodio, a ne da sam to naucio, stekao, imao pa nemao..Boli me glava.to je opet zbog vina koje sam prosuo u sebe..da, prosuo, jer sam odavno izgubio osecaj, uzivanje..pijem jer mi treba, to mi leci ova umorna jutra o kojima pricam..Moja bela kosulja u kojoj si volela da spavas, moje ruke u kojima si trazila sigurnost...kosa rascupana, dan topao i dug,..Palim pljugu, uspravljam se pored prozora i zapocinjem svoju pricu...
Dunja..u narodnim pesmama mirise sa ormara, meni je mirisala u srcu, rukama, krasila mi sobu...a ja sam bio halapljiv i nisam umeo da zvacem 20 puta u minuti..zeleo sam sve..odmah i odjednom..zeleo sam i vise nego sto sam mislio..znao...
Jos jednom bacam pogled na stan..odavno sam se oslobodio onih prostorija koje vam guse misao..sada sam konacno sam, bas onako kako sam zeleo, sada sam konacno niko i nista, bas onako kako nisam zeleo..Soba lepa, vedra, odise tvojim stopama, tragovima..vedrinom tvoga lica..malog, neiskvarenog, dobrodusnog..plivala si u djavoljem loncu a da o tom' nista nisi znala..Nisam ni ja znao da sam covek crvenog lica..ili da barem takav mogu da budem...Nikada nisam voleo pretrpane sobe, kuce..voleo sam malo ali sa ukusom, moderno a opet retro, voleo sam i bio posve neobican sto se tice ukusa..Neke stare slike na zidu, ogromne, jer su upravo takve bile sobe..ceo stan je delovao mali ali prostran, sa visokim zidovima koje su imale boju antickih kuca u Italiji..imao sam slikare na zidu o kojima sam dosta toga znao, ili sam ih barem dobrim delom razumeo..ali tebi to nikada nisam hteo da kazem..Imao sam jedan stub kako bih slusao "Slike zivota u 9h", nekog mladog coveka, umornog poput mene, koji prica price iz zivota koje su tako obicne a iz njih izvodite neveravatne zakljucke..Imao sam tebe da mi kazes "Izgleda divno"...
Gledao sam te tako dok se vrtis po stanu, cesljas kosu ispred ogledala, isprobavas moje kosulje, peres zube u fotelji ispred tv-a..gledao sam te i nisam imao pojma da si satkana od ciste dobrote..iako si umela da budes zustra na jeziku.. gledao sam te i nisam ni o cemu razmisljao, nisam znao da cu se ikata pokajati..nisam bio spreman na to..Nisam bio spreman ni na sta u vezi sa tobom..
Ovo je moja prica..o zeni koja me je volela i to joj je bio najveci greh, o njoj koja je umela da cmizdri 2h preko telefona jer nije znala sta ce samnom, sa sobom, sa nama, ovo je prica o prijateljima koji nisu razumeli nista a sve su znali, o lazima i prevarama, o mom pokajanju, o tome kolika sam stoka ispao za par meseci koliko mi je dozvolila, koliko sam joj pruzio...o mojim roditeljima koji su mnogo pogresili, o braci i sestrama koji su bili previse mali da bi shvatili, o ljudima koje sam usput povredio a da toga nisam bio ni svestan..Ovo je prica o meni..
:)))
lepo.
Autor suky — 02 Feb 2009, 11:42