Ni ti ni ja.
Ne možeš znati šta je iza ugla..ko te čeka..ne možeš znati da ćeš sresti neke strane oči koje toliko liče na tvoje, ne možeš zati da će samo jedna rečenica pokrenuti lavinu..srodna duša..Mislim da su u pravu..ali neke stvari prosto zadržiš za sebe jer nisu primerene u tom trenutku..a samo su tada od tolike važnosti..To je to, za sve ti u životu treba trenutak...neki toj unutrašnji ...situacija...
Moram priznati da su mi neke reči, pa ne teško pale, samo mislila sam da uopšte neću razmišljati na taj način, što je apsolutna glupost...barem kad sam ja u pitanju.Nema veze, ja sam to pronašla..i nemam prava da zadržim ali neko nikada ni ne pronadje..Hvala ti...puno sam to puta izgovorila do sada..
Za koji život treba da se rodim..ne, ne shvatam koliko sam ti pomogla..mogu samo da zamislim jer sam videla svasta.Osetila..oči, uvek su bile ogledalo duše..možemo ih prljati i mazati koliko hoćemo..neko pravi sve sumnje odagna...Puno razmišljam o životu ovih dana..sta nekome da, drugom uzima..pa na predlog pogledaš Serendipity i shvatiš da, na žalost, ništa nije tako..
Nisam tužna, ovo je moja pozitivna kritika..ne mogu da opisujem jer bih tako bila gola i pred drugima..mislim da to ipak ne želim..to ide tamo u onaj kutak o kome sam pričala..nije to lok tajt,samo eto..znaš..
Nisam verovala, u stvari ni razmišljala da ću članak o ovome imati..hehehe, slatka mala izrnuta torta..Znaš, dunuće nekad čudna košava, pa ćeš se zatresti..bojazan će u tebi naići..uhvati vetar i nasmej se, to je sunce granulo jer se neki osmeh negde pojavio, jer su ptičice ponovo zapevale...baš onako tiho kako umeju..znaš?Mirisaće na kestenje, prirodu..poput kakve priče pomislićeš..pored tebe će trčati deca, prepuna smeha, verovatno ljubav kao proleće u kosi..
Ja ću se u krevetu prevrtati sa osmehom, srećna poljubiti sve ptice u raju..hraniti konje i šetati u beloj haljini..podići ću ruke dovoljno visoko da uhvatim vetar i toplinu, da sklopim oči i da znam da volimo...volela bih da andjeli trče oko mene, da me gledaju nevinim očima..
Trenutak..znaćemo da smo mi..srećni, nasmejani, da volimo i da smo voljeni..
Raširi krila, život je pred nama..i digni ruke visoko...
Visoko...
Opasne su te "srodne duše"...
Raširi krila, oseti život... to je najlepše što čovek može da poželi :)
Autor poluuspavanka — 07 Nov 2009, 00:35
;)))
Autor suky — 07 Nov 2009, 08:49
Digni ruke visoko i bidite sretni. Jer sreca je zarazna u pozitivnom smislu, bas kao i smeh. Onda zracis NIRVANOM, i milujes svoju okolinu svojim trenutcima srece.
Autor bokikojic — 07 Nov 2009, 10:08
Da pročitam ponovo i procenim ima li ovde više tuge ili radosti' Nekako osećam oboje...
Autor sanjarenja56 — 07 Nov 2009, 10:45
Nedoreceno, a opet sve receno.
Autor casper — 07 Nov 2009, 10:58