28/05/2007
Znas li da se bojim da zapocnem ovo,
nisam sigurna hocu li sprovesti sve kako treba..
Ne mogu te moje rime opisati,
ne moze srce da pronadje prave reci..
..jer...
tako si draga, krhka...
strah me da te dotaknem a opet o tebi snivam..
Trazim te u svakom lavirintu,
ispod svakog kamena na koji stanem...
..i uvek si tu...samo treba dobro pogledati..
Draga....
reci su mi tako slabe, tako siromasne za tvoje bogatstvo,
za tvoj vrt..
..i sve si dobro uradila, dala si savrsenu boju..
stvorila si divne pupoljke...
njihovo je kakvi ce izrasti..
Samo, bojim se da si ga pustila u pogresne ruke..
jos je strasnije sto si toga svesna..
Gledam ti okean...setan i pust...
gledam ti ruke male, a tako siroke..
Hodi..
jedno rame te uvek ceka, jedna dusa koja zbog tebe dise..
Pusti, neka oblak plovi,
ne zna on sirinu plavetnila..
ne ume da uhvati vetar,
zaustavi dah...
Pusti..
#Samo jedan crveni kamen na tvom pesku ume da me slomi..Samo jedan..a nosis ih nebrojano...Hval, za svaki treptaj koji napravim dok me tvoj okean posmatra..za svaki otkucaj koji bije u grudima,za vecnost koju ostavljas za sobom...Hvala....lepa zeno...