Neki novi klinci!
Juce sam posle, ma sta posle, po prvi put, na putu do drugarice obisla ceo svoj komsiluk...Vazda se nista nije promenilo, a sve je drugacije..Hodajuci tako lagano, stigla sam i do kuce svoje nekadasnje jako dobre drugarice (sve je ona to i danas, samo na 250 km odavde)...Necete verovati kako sam se zamislila nad tom kucom..Gledam kako se neko dete igra u dvoristu, jurca, trckara, kao muva bez glave...I vracam se tamo u neke godine kad smo tu bile nas tri..cetiri...Heh, umela sam da se uvalim u Juga njenog caleta i da razdndam sve po autu..djavo sam bila, zvrk..
Umela sam da prodjem pored njih i namerno ih gurnem da se isprljaju...da uzmem im lutkice i pokidam im glave jer, to je takav klise, a ja ih nikada nisam volela..Ja sam volela klikere, automobile, bila sam zenski decak..Nisam imala pisu, jedino to :P ...Ali sam isto tako umela i da se sibam sa klincima u komsiluku, koji su nas zadirkivali..da oladim mamin frizider za 10 jaja i da ih razbacam po komsiluku...nisam dozvoljavala da mir mojih cupavih i slinavih drugarica rusi neko drugi, to pravo sam imala iskljucivo ja...
Bio je tu i jedan stari gospodin, koji nam je svakog jutra pred polazak u skolu brao ruze i davao nam ih za dobar pocetak dana..Objasnjavajuci pri tom kako su zene poput cveca, treba ih negovati..Idi bre deda, otkud ja znam sta je zena?!Ja, koja se u zivotu nisam ocesljala i koja sam se smejala kada ove blesave poblesave u kupatilu i izadju transformisane...al' sa razmazanom sminkom..:P..Bio je to dobar covek, lupetam i ja svasta..I uvek mi je na putu do komsijskog brda, na kome su nam se desavale sve moguce zgode i nezgode, davao neku lepu knjigu da procitam..Uglavnom sam je koristila da smestim dupe na istoj, ali nema veze, covek se trudio, svaka cast..
Cak je i Draganina kuca napustena, tu vise niko ne zivi..Kad se samo setim koliko smo se bojale da krocimo u to njeno dvoriste..Zona sumraka jbt!!!A sad je tako beznacajno, napusteno, mirno, kao da nikada zivota nije bilo u njoj..a bilo je, i vise od toga..
Evo posle 10 i jace godina, ja i dalje pozelim da sma ona ista musava klinka koju roditelji nisu mogli da nateraju da sedi kuci jer, zaboga, imam ozbiljne situacije sa svojim cupavim drugaricama..Kakve smo klinke bile..eh..Ipak su mi jaja bila najjace oruzje, po tome me je pamtio ceo komsiluk :D..Falio mi je samo slem :D..E da, imala sam i moj BmX, hvala mu, bio je brz kad god su me jurili jer sam se pravila pametna :D
A danas, sve isto i sve drugacije...Dve drugarice se udale, rodile troje preslatke decice, jedna se razvela ali opet ima svoju srecu pored sebe..a ja..Ja pijem pivo i zavrsavam fakultet, startuju me komsike oko udaje...Gledaju me deca nekim cudnim ocima, valjda isto onako kao sto sam i ja gledala devojke kad prodju pored mene ("zelim da odrastem", to vam je taj fazon)..
I sve je to normalno, morali smo da odrastemo, ne zalim ni za cim, eto cisto prisecanje..Moj komsiluk i dalje stoji, sve one ulice, svaki kamencic, nase brdasce (sada vec oraslo travom ali ajde, jer klinci se ne igraju vise kao mi..)..al' pusto je..sada deca umesto lopte koriste dzojstike, umesto "jaja" koriste tastaturu i drnadju mobilni telefon...
Ide sve, tako i mi...