Rumba...ples Ljubavi!!
Za ovo prosto nema sta da se kaze...uzivajte...
Odavno već nisam
mislio o tebi
među nama dani i godine stoje
nikada te više pronašao ne bih
da se jučer nismo
vidjeli nas dvoje
Stigao sam kasno
stajao na cesti
i slučajno tebe
ugledao tada
ni slutili nismo
da ćemo se sresti
pod svjetlima ovog
bezimenog grada
Pričaš mi o svemu
hodamo polako
odavno se nismo isplakali tako
ostala si uvijek ista
I ove suze na licu tvom
ostala si uvijek ista
jedina žena na putu mom
ostala si uvijek ista.
Ne znam zasto, ali iz nekog razloga sam pomislila da bi vecina blogera sada slusala ovu stvar...
Moja je ljubav usla polako...u nekim prasnjavim patikama lagano je koracala stazom zivota, ostavljajuci tako iz dana u dan sve veci trag..samo sto vi prasinu vidite bas onakvom kakva jeste-prasnjava...Pa sad, ako vam je ispod toga bilo lepo svakako necete dozvoliti istoj da vam kvari izgled necega (?), a ako ste vec siti svih onih fleka, ostavicete da prasina sve to pokrije...zatrpa...kao neki atest da je stvarno nesto izmedju vas i jednog parceta staze gotovo..Hodala je tako, isla, uvlacila se duboko i korenito, brisala neke stare mrlje (ne mogu reci zatrpavala ih jer zatrpavate nesto sto bi ste sakrili, ovde toga nema) ..A onda je odjednom iz starih patika presla na visoke cipelice..srebrne..ne zlatne..jer, nije zlato sve sto sija ...Nisam ni osetila..samo se usunjao tu negde, uvukao...i rekao "Stig'o sam mala"..Cekaj bre, stani, gde si posao? :D..Nista ja ne znam..a serem, serem, sve sam znala pa sam se kao pravila sasava, ma sta, ja zaljubljena, idi..A odale su me oci, uvek me odaju..Pa ogledalo duse, jbg..:))
Da ja ne gnjavim puno, znate i sami kako se ljubav razvija, ja danas volim gospodina B-a...Neizmerno, nesebicno..za njega imam ljubav malog deteta ali ipak drzim glavu cvrsto na ramenima..Cudno, nikada nesto tako nisam osetila..Ne znam da li mozete da zamislite kako to izgleda :)!Posle hiljadu puta recenog "Veceras cemo da kafanisemo", to se sinoc stvarno i desilo..Uhvatila ja moju ljubav i rekoh "Bebi, ti, ja, pivo i tambura veceras"...Kako da me odbije ?!:DUlazimo..ne dozvoljava da sednem preko puta njega..pored..a htela sam preko puta..sve da bih uspela da snimim svaki njegov pokret, upijem ma svaki treptaj koji napravi..Bukvalno kao da ga prvi put vidim..Zeljna sam ga, eto to je sve :)..i uvek sam bila..Hvata me za ruku i dugo posmatra, zeli..zeli on mnogo toga da mi kaze..ali rano je :).."Nikada nisam mislio da cu sedeti sa devojkom u kafani i piti pivo...Sve obicno narucuju sok, caj, kafu..Pa pivo je bljak, pivo je ovo, pivo je ono..Sve se one foliraju"..A ja sta cu, mene pogresno posadili..Locem pivo kao da me majka sa flasom rodia :D..I voli me zbog toga..Prirodna sam 100%..Ne umem da lazem, nemam kad da se foliram, to sam sto sam i nosim to jako dobro..Kad mi se psuje ja opsujem, kad mi se peva ja pevam, ako hocu danas da budem cupava - bicu..Ne znam, kratak mi je zivot da glumatam ludila, trudim se da stignem ko zna sta i koga i da izgubim pravu sebe..Ne, lady G je dosledna :)..
Uhvatila sam ga za ruku, negde iz ugla tambura je svirala "Bez tebe je gorko vino", pogledala ga duboko i shvatila....On je taj :))!!!
As usuall, nemam sta pametna vam reci..Ja sam tu cisto onako..passing by..Ali imam jednu preporuku za vas..Ako vam je dan krenuo lose, osecate se umorno, mrtvo, pustite Stonse, stvar se zove Honky tonk Women, pokrenite telo, skocite, vrisnite..ma bice vam super..Tako je i meni danas..a mozda i zato sto gospodin B danas ide mojom ulicom..Pa kad ga budem videla, ljubicu ga kao nikada do sada..Jao ovako mala, dzepna venerica, al' kad poljubim a jooooooooooooj :D
Idem ja da skacem, a vi kako 'ocete..A da se ne biste mnogo mucili.. :)))
Uvijek su bile tako nevine
te tvoje crne oci
k' o da nikad nece proci
Ljubavne igre one ne vide
i nikad nece moci
sve dok samo strah ne ostane
Zar si stvarno mislila
da je sve to igra,
sto sam ja zbog tebe sam?
a sto ces sada
kad si stigla do zida,
a doma nema goluba
da te miluje.
Teske se kise spremaju,
kroz tvoj se prozor
samo jablani vide,
nad gradom munje sjevaju,
uzalud pitas ko ide...
Bbudaline u planine,
pustahije kroz kapije.
Stari strazari zijevaju,
kroz tvoj se prozor
samo jablani vide,
daleki momci pjevaju,
uzalud pitas ko ide..
Budaline u planine,
pustahije kroz kapije,
pogasi sve i budi vesela,
jer ljubav je za nas tek pocela...
Dao mi cale 200 dinara i rek'o mi "Evo, doruckuj i kupi mi 10 diskova"...Gledam ja Gospodju Nadezdu, gleda ona mene...Toliko je mrzim a ona mi se podrugljivo smeje..Ajde!Mrzim ja i Gospodina Teslu i Gospodina Vajferta i onog na novcanici od 5000 dinara, ali jbg, ne znam ko je, nisam imala prilike da je tako cesto drzim u rukama da bih uopste obratila paznju...A nije ni vazno, ne moram ja sve u zivotu da znam, posebno ne tako bitnu cinjenicu..jos kad je materijalna..A u kurac (ne izvinjavam se)!
Tako ja sedim danas popodne, sva pokrsena od danasnjeg guzvanja mozga o ulazno-izlaznim jedinicama i zapamtite, ulazne jedinice ulaze, izlazne izlaze i sve tako 5 sati..Eto, nemamo sta pametnije da slusamo..a ocito ni da nam pricaju..Al' dobro, sta da radite, odremajte otvorenih ociju kao ja..Olenjila sam se kao macka od 250 kg-a.. U stvari, nemojte uopste da prisusutvujete tako glupim predavanjima, iskoristite to vreme za neke, pa ako ne pametnije, a onda lepse stvari..Budite u krevetu sa nekim, trcite, pijte kafu sa prijateljem, recite strancu kako vas uzasno privlaci, stojite na vrhu zgrade cisto da shvatite kako bi moglo biti da ste ptica, stavite slusalice na usi i zaigrajte u sred grada...ma sta god, ali preskocite te neke gluposti..Kratak je zivot...a ne mora se..Da se vratim ja mom smornom sedenju...Elem, sedim i slusam kako moj cale na glas odvaja racune...struja, telefon, djubre, tv, ovo, ono i kako racuna koliko sve to treba da iznese..Zakljucuje sa nekim teskim uzdahom..Razmisljam o tome na sta nam se sve svodi, kako ne prodje dan a da ne razmisljamo o racunima, o kreditima, o pozajmicama, o tome kako nemamo..Mislim, ja sam jos pod "zastitom" roditelja i vecina vas bi rekla "Ma boli tebe dupe"..Pa, i nije bas tako..Ali bas je trulo gledati kako se zivot svodi na brojke, papire, banke, koverte, sranja i ostalo..
Ja trazim posao...Dosla i zavrsna godina studija pa mogu da se opustim..Treba mi nesto kreativno, ovako ne radim nista (mada kazu ljudi da je to najteze)..a i muka mi je vise toga "Evo ti 200 dinara i kupi to, to to i to"...Nisam nesposobna, imam i ruke i noge a i recita sam, ponekad bas i preterano serem :D, uzasno sam dopadljiva i ne libim se ama bas nicega.. A da, ja trazim posao..a znate kada cu ga naci u svom gradu..HM, let's see...Ako me cale negde ne umuva (a ja to necu da dozvolim), ne skinem sa sebe svoje maslinasto-zelene pantalone i obucem neke da vriste koliko su tesne, ne spavam sa nekim lokalnim majmunom, ne ulizujem se svakome ko to od mene ocekuje..paaaa nikad!Ali dobro, ostacu slavna po svojoj veseloj ali i prgavoj naravi, svojoj doslednosti sebi, po tome da nemam dlaka na jeziku i da muskarac pored mene mora da ima veca muda nego ja!!
Boze sto mi se pije pivo...Al' ako sad ustanem i krenem da kopam po frizu, gospodja V ce pomisliti da cu da se napijem.."Daj mama opusti se, to je samo jedno pivo..Nije gajba" :D..E, kad joj to kazem ona odlepi :D..Frka joj, razumem je..Al' sto mi se pijeeeeeeeeee pivooooo :D...
A zvao me i gospodin B malopre..Srce moje, navezlo se od viskija..Ako bebi, samo loci, moze nam se :D..Da ne kazem mladi smo :s..Mislim..Heh, a stig'o i Rundek..ali i zvucnika naravno...Ma 'de bre, sta da vam kazem, full sam :D..I nista mi, apsolutno vise ne treba..Imam nezgodnog caleta, zgodnu kevu, cudesnu bracu i sestre, neverovatnog gospodina B-a, dobru muziku, 'ladno pivo, nemam ni dinara u dzepu ali imam kutak zivota za pamcenje :)..
Ajde sad svi lepo u neki zeZ :)..
Bye!
E..ovih dana se sve nosim sa mislju da napisem nesto posve smesno, jeste da je porodica u pitanju, ali kad se svi smejemo sto ne biste i vi..Verujem da vecina vas ima nekog zajebanta u porodici, saljivdziju, nekog mrzovoljnog, trapavog, smotanog, ovakvog ili onakvog..Tako ja imam moju Milevu, od miloste zvana Milcha, Miki, Pizda (verujte ovo nisam ja smislila), Postarka, sve u svemu to je baka Miki Zmaj!!
Milcha vam je jedno cudesno bice, ne mnogo matoro ali zato 100% opaljeno..To je zena koja je jako dobra po dusi, mnogo voli (da, da) svog, sada vec pokojnog, deku, jebeno dobro kuva, mnogo smara i kojoj je, bas onda kada ne treba, jezik brzi od pameti..Srecom pa to nema neke drasticne posledice osim ove da ja pisem o njoj :D..Nadimak Milcha dobila je posle neke tone alkohola kada smo opet pricali o njenim izjavama "boli glava" i dugo smo to krili sve dok se kuma nije odvalila od zivota i u tri ujutru, dok ju je ova presvlacila i ocajnicki se trudila da je smesti u krevet, gromoglasno pijana rekla "Milchooooo, je l' ti znas da te mi zovemo Milcha"..Tajna je razbijena!!Svojevremeno je ta ista kuma, koja se jednog dana pojavila iz pravca Bg-a ravno kod nas, sa kapije razdrala " 'De si Miki, pizdo?" (otuda i nadimak :D..Nadimak Postarka dobila je jer redovno pije kafu sa nasim postarom ivanom, koji je duplo mladji od nje i koji joj uredno salje sms sadrzine "Komsika, danas je penzija!" ..Rekoh ja njoj da se ne zajebava sa postarima, mlade zene su zajebani igraci :Ppp al' sto su matorke sigurne u sebe, cudo jedno :Dp..Moja Miki je teska kategorija, ali uvek je bila u fazonu "bolje da ljulja nego da zulja" i vecito me zajebavala zbog mojih malih grudi " 'Oces da ti dam malo?"..Mudra je bakica, nema sta :D
Miki, Milcha, Postarka ili Pizda, kako vam drago :D, kao sto vec napomenuh ima svoje izjave "boli glava"..Pa tako jednog popodneva, dok sam se ja gubila u necijim predavanjima na faxu, keva radila, tata dosao sa posla i normalno je da ruca..Miki je snimila situaciju, kao i uvek-posto joj je prva kuca kad se udje u dvoriste i sve ona vidi, zna i cuje (svojevremeno sam je zvala i Carinik) i dodje da pita mog caleta je li gladan..Tata, tipican muskarac, mrzelo ga da greje to sto je mama ostavila, uzeo covek da przi jaja (nema logike da je to brze ali ajde, mozda mu se nije jelo ono sto je imalo)i uredno seo da jede..Upada Miki i sva onako puna sebe i razgovor tece ovako :
"Zdravo"
"Zdravo kevo, ajde da rucamo"
ona je vec snimila sta sin ruca i sledi situacija :
"A bre sinko, pa je l' ti do jaja doslo"
To vam je moja Miki...zmaj :D..I jos jednu moram da ispricam..Dok je pokojni deka bio ziv, puno su se druzili sa jednim covekom (ime sa vec zaboravila, odavno nije medju nama) i jednom prilikom dok su baka i deka sredjivali kucu, konkretno krecili, dolazi gospodin sa sluzbenog puta i red je da obidje prijatelje i kulturno ih je pitao :
"O, dobar dan, srecan rad..Sta tacno radite"
a moja Miki ce na to : "Evo nista, raskrecili smo se" :)))))
Ima dosta tih izjava, ali ne davim puno, samo sam htela da vam kazem da ja imam moju Miki sa kojom uredno pijem kafu..Jest' da je seljanka, ma ni jedan joj deka odoleo ne bi, ali me zato lepo nasmeje i uvek o njoj mogu sa osmehom da pricam :D
Miki ziva bila, i da se sto cesce raskrecimo :PPPpp
Opet moja dosadna soba i drage mi daske koje sam svojevremeno redovno brojala jer nisam mogla da zaspim..Opet cale galami, keva se kao trudi da bude tiha a obori sve sto joj se nadje na putu..Opet baka vice na kera koga uporno zove Herko, a on se zove Herkul..Opet brat dolazi sa posla mrtav umoran..Sestra zanoveta jer juce nije stigla da zavrsi posao pa ce to morati i danas..opet me zove druga sestra u 8h da me pita sta radim..U 8h.."Evo bas pretacem kupus.Ti?"
To vam je odprilike moje jutro..uglavnom uvek isto.. Mislim, radnje se ponavljaju ne?..I tako ja nesto razmisljam da li da danas kenjam o tome kako je zivot sranje (sto vecina nas radi), kako me sve zivo mrzi, kako mi se jebe sto je plavusa juce na svadbi slomila casu, kako je u stvari sve u kurcu..Ili da serendam o tome kako ne volim nedelju, kako je dosadna, kako mi kafa nije dovoljno vruca, kako mi se ne doruckuju jaja i ne pije mi se mleko...Kako je crni hleb bolji od belog ali, ipak, priznacete, najbolji je razani..Ili da pricam kako ptice cvrkuci, letirici idu s cveta na cvet, ne pada kisa, sija sunce..bla, bla, bla. dovoljno jasno da sam prsla..:)
Nemam ja nista konkretno da vam kazem, ja eto tako samo serem kao sto i treba..ko ce ako necu ja..Dok pijem kafu, oblacim roze majicu (?), zapertlavam svoje najruznije patike u istoriji moje persone, crne su i nikakve ali su fascinantne koliko su ruzne..zato sam ih i kupila..Boli me dupe, moglo mi se..Spremam se da zagrlim gospodina B, da picim na golf..a mozda odem i do Bora da zavrsim poslove..al' ne mogu, nesto mi je sve suntavo..Neispavana sam, nisam u stanju da drzim casove..A komsiluk tih..Hvala im, ali budna sam odavno..Ajde urlajte sad!
Heh..ajd' idem da srcem kafu..i sve ove radnje gore navedene :)..Mozda napisem i stih..mada tesko, nista ne vileni gradom..a nije ni prolece stiglo :p
I ne, dobro sam raspolozena, ne tupim ga..samo eto, doslo mi je da se glupiram..Aj' cao!
"S tugom jednostavno treba umeti...
Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama,
samo se uporno moras praviti da je ne primecujes pa ce se kad tad okrenuti i otici,
iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola...
I pazi...
Poklonis li joj samo mrvicu paznje nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu..
I onda si gotov...
Jer tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih musterija...
I nikada te vise nece zaobici...."
- Jedan od onih zivota -
Djordje Balasevic
Nikada nisam umela da se nosim sa tugom..Bezala bih (sto i danas radim) od ljudi, skrivala se u svojim pesmama, pricama..Nikada nikoga nisam zelela da opterecujem, iako mi se iz ociju vidi da nisam kako treba..Lako je provaliti me jer sam po prirodi izuzetno vesela...Ne umem da je sakrijem..ne zelim..kad mi se place-placem, kad me boli-boli me..Ne zelim da rastuzujem bilo koga oko sebe..valjda zato i bezim...Sta je sa vama?Koliko paznje posvecujete "starici koja prodaje karanfile po kafanama"?
Probah da mutnu reku pretocim u kristalni svod,
da najdublji kamen bacim daleko iza broda..
da ruze sakupim i podarim milost,
uzmem i dam
sve sto cini sklop jedne duse...
Ucinih sve to al' bese zalud..
Brod je odavno krenuo
a moja karta ostala da ceka,
kamen je vec odavno napravio vir u vremenu...
dubok i nepremostiv..
Jedina, malena..podigni glavu..Krv nije voda!
A ja nemam dara
Danas su ti oci delovale tuzno...daleko...znala sam da u mene gledaju..cak i tamo negde..pitaju se hoce li mi srce biti na mestu onda kada budes odlazio...kad mi suza iz oka zaviri..ali samo zaviri..pa se lomim oko toga hocu li je pustiti..ne zato sto ne zelim nego zato sto pute ne treba oplakivati..posebno ne tvoje..Ti si srecan covek, i zelim da takav uvek i budes..rodjen si za to, zasluzio si..a ja ne zelim da budem stranputica, ne daj Boze kamen..Pre cu progutati svoju tugu nego li se naci na tvom putu..I onda me ti jako jako zagrlis na sve to i kazes "Ljubavi"..
Pa cemu onda moja tuga?Eto..konacno nam se desava ono za cim smo zudeli toliko dugo oboje, ali nazalost jedno od nas mora da ide da bi sreca mogla da se razvije..I znam da ne zelis da razgovaras o tome ali..Prolaze dani, lisce polako opada..doci ce i taj prvi sneg..a sa njim i meni hladan talas u srcu..Zelim da zamrznem taj momenat, osecaj, ovu ljubav koju osecam prema tebi..i da sve bude isto tako kada ti ponovo ugledam oci..kad mi se nasmeju, kad mi kazu kako su budne bile nocima samo da bi bile sigurno da li mi je miran san..Nikada ti necu reci koliko me boli cinjenica da ces otici..samo cu te pustiti sa poljupcem u celo i pozeleti ti srecu..reci kako ce te moje ruke cekati..Tako je bolje, ne zelim da se zbog mene predomisljas, da kvaris san o buducnosti koju zelis za oboje..nikada neces znati za svaku moju suzu, neprospavanu noc samo zato sto o tome razmisljam...A tesko je..samo necu se dati..ne smem...Imam zivot da zivim, karijeru da izgradim ..pa da kad se vratis docekam te sa diplomom..i kazem ti da zelim da ostatak zivota provedem sa tobom..
Vreme..ah,taj faktor nerazorivi...sve ce pokazati..sve ce nam reci..i iskreno se nadam da ce biti na nasoj strani..Potrebno nam je to, zasluzili smo oboje..Trudicu se zaista da optimisticki podnesem sve ono sto ce nas cekati u narednom periodu (jezim se pri pomisli na broj meseci, iz straha ih ne pominjem)...pa kako god da izgleda..Naucila sam to od tebe :)..Ljubavi moja, milo moje...
Daj mi jedan sat, da ga nosim na ruci, zaklopim oci i nastelujem ga bas onako kako mi odgovara..ali mi isto tako razbij to staklo, tek toliko da se mucim oko pogleda, da shvatim koliko je to veliko..
Uspecemo, verujem u nas :)..
LU!
A za ovaj kisni dan, ja vam preporucujem ...
Ne govori nista, prepusti se, uhvati ritam
Nitko nam nista ne moze, uhvati ritam
Sanjas o lijepim stvarima
Zar ne znas da su one u nama
Igraj svoju igru, opusti se, uhvati ritam
Nitko nam nista ne moze, uhvati ritam
Prije ili kasnije
Bit ce svima jasnije
Slusaj ljubav kako dolazi
Ljubav ce nas jednog dana voditi
Iz daljine ponekad se cuje glas
Strpi se jos malo doci ce red na nas
Ti i ja suncan dan, eto razloga za smijeh
Mislit' svojom glavom, ponekad, nije grijeh
Kad bi mene pitali
Svi bi stalno plesali
Igraj svoju igru, opusti se, uhvati ritam
Nitko nam nista ne moze, uhvati ritam
Opet mi u sobi odzvanjaju neke teske melodije, bas onako mucne..I ne znam zasto to radim sebi, obicno ljudi kad su tuzni, neraspolozeni, potisteni, traze nesto sto ce im popraviti dan, rasterati oblake..Ja nazalost nisam taj tip..Kad me boli-boli me..A danas mi se srce steglo...Kad bi ste videli kako iz kore drveta izlaze kapi krvi..eto, toliko, toliko me boli..Ma ne..ja ipak ovo ne mogu..ne umem da napisem, ne nalazim reci...
Bas ne podnosim svet u kome sam odrasla, nikako, ne uklapam se, ne idem...I ponekad krivim njih za sve to a nisu oni nista krivi..neke stvari ne mozete u zivotu da birate..niti da uticete na njih...i sve ovo ne treba da ide u pravcu u kom sam ja krenula..Trebala bih se fokusirati na jednu stvar koja me muci..ali nazalost ona je povukla jos 50..I ne volim da se zalim, nikada to nisam umela da radim, praktikovala.. Danas sam cak bila ljuta na neke ljude bez razloga..ili sa razlozima ali ne dovoljnim da to u meni probudi ljutnju...samo sreca moja te praktikujem to da mi je ipak mozak brzi od jezika, pa sam fino sakrila svoje..pa ne znam ni kako da ga nazovem..A sve to samo zato sto sam danas tuzna..zato sto napolju stoji sivilo koje me mirno posmatra i smeje se..zato sto ona nije umela drugacije...zato sto je on daleko a ja sam polozila sve svoje nade u to da cu mu se danas isplakati na ramenu...zato sto "jedan d-mol me dobije..u sobi je.."..zato sto je me neko razume i vise nego sto bi trebalo a meni to prija...zato sto sam shvatila da sam lagala samu sebe kada sam rekla "Mogu sve sama"...
Vreme..faktor...vidi samo te podrugljive osmehe koje mi salje..I kao da me godinama prati i ceka kad cu da popustim pred njim....Kao da horda vojnika stoji oko mene i kaze "Pao je list, pozuteo, uveo..dole gospodjice..dosta nam je vase vedrine"..Zar je moguce da je nekome toga dosta?!Ma ne, samo je ljudski da i ja budem nesto sto nisam, ali je to tesko shvatiti..ajde shvatiti, kao da je to nuznost..ali prihvatiti..Ja cu jos i umeti ali okolina ne..Zato se ponekad jednostavno ne javljam na telefon..Zaturila sam ga negde, jbg... a uopste nije tako..Ali vreme je visa sila..ne mogu da uticem..
A ne mogu ni na nju..Ona nije visa sila, ali je sila..i to ne ona koja se "iznenada pojavljuje i resava stvar" vec ona koja vam je godinama tu ispred nosa i vi je gledate u punom cvatu..a pojma nemate da ste pored nuklernog oruzja..Znate da okolo stoji znak "Opasno po zivot" samo niste sigurni da li je zajebancija ili stvarno (vazda stavljaju lazne znakove da zastite ko zna sta)..a negde duboko u sebi ipak znate u kom smeru sve to ide..i ne mozete nista da uradite, ruke su vam vezane..A prizor je...kao kad bi vam na zivo sekli kaziprst (ne bilo koji)..Koliko god da ja morbidno zvucim, ali bas tako..i sto je najgore, shvatite da ne mozete ni glasa da pustite, kao da ste u nemom filmu..ni reci da kazete, ni uzdah bola ...a jedete se u sebi..i sve to tamo neki kutak cuje..Eh, kad bi zidovi mogli da pricaju...Neciji je zid placa..
I zao mi je sto ce na njemu stati i drago mi ime..ime moje..milo moje...Da mi je da te samo zagrlim, da mi samo jedan otkucaj tvog srca koje cujem kad prislonim glavu na tvoje grudi obrise Rusiju sa karte zivota..oduva je..Kakva federacija, srce je tvoje sila nevidjena..Ali jbg, trenutak je kao sto je i uvek bio..nemam pojma, neko se valjda rodi sa tim da gura sam, ja sam izgleda bila onaj "pec" u brzalici.. Kako mi samo nedostajes...i to me je dotuklo, mislila sam da ce nam se danas treptaji spojiti..da ce me grejati tvoji dlanovi, da ce mi kosa biti cupava..ali ne od vetra, vec od igre tvojih nemirnih prstiju...Stvarno mi treba jedna doza tvog optimizma sada...jer ti ga uvek imas, i kad te sto muka gura ispod tepiha.."Ja ne mogu poslati ljubav jer se ne salje, nit' sam mog'o poneti sobom tvoje poljupce.."
Lezala sam do malopre na istom, bas uz taj d-mol...ona je primetila da danas nisam pricljiva, da se ne osmehujem..ali se ne usudjuje da me pita jer...ko zna sta se i njoj sirotoj mota po glavi..Zato cu ti prici malo kasnije da te poljubim u celo...tek toliko da osetis da nije nista strasno, u stvari, da budes sigurna da je sve u najboljem redu..I da je to samo jedno od onih mojih jutara kad sam kao zapeta puska..Jutro se produzilo, ali nadam se da neces obratiti paznju na to...
"..Ni svi ruski postari ne mogu ti doneti pismo koje pisem ja, marka s likom Lenjina, i u pismu, jedina, tuga sto me razbija.."
...............................................